Na području starog Babilona pronađene su glinene posude na kojima je pisalo "masnoće se kuhaju s pepelom" što nam dokazuje da su ljudi izrađivali sapun još 2800 g prije Krista iako njegova svrha nije poznata.
Sapun je dobio ime po planini Sapo na kojoj su prema rimskoj legendi žrtvovane životinje. Njihove masnoće kiša je ispirala zajedno s pepelom pa su žene perući rublje u blizini otkrile da je rublje puno bolje oprano.
Dakle, sapun nastaje reakcijom između masnoće i lužine. Kemijski proces naziva se saponifikacija.
Masnoće mogu biti biljne ili životinjske.
Lužina se nekada kuhala iz pepela, danas koristimo Natrijev hidroksid za izradu čvrstog sapuna.
Najjednostavniji postupak izrade sapuna je hladni postupak pa ću prvo opisati njega. Sama riječ govori da se takav sapun dodatno ne zagrijava pa ulja nisu izložena visokim temperaturama i tako zadržavaju svoja prirodna ljekovita svojstva.
Sastojci za izradu sapuna:
Masnoće (biljne ili životinjske),
lužina (NaOH – Natrijev hidroksid još se naziva i kaustična soda, masna soda ili živa soda)
destilirana voda
i boja (po želji)
Dakle, reakcijom masnoća i lužine nastaje sol masnih kiselina - sapun. Osim sapuna nastaje i glicerin vrlo cijenjena tvar koja se koristi u kozmetici, prehrani, farmaciji..... U industriji glicerin se sakuplja i ostaje čisti sapun koji se dalje prerađuje. Glicerin se prodaje samostalno.
Kada sami izrađujemo sapun glicerin u njemu ostaje i to je prednost domaćeg sapuna. Takav sapun ima jako povoljan utjecaj na kožu, pogotovo onu problematičnu, s ekcemima, psorijazom...
Nakon saponifikacije u gotovom sapunu NE OSTAJE NATRIJEV HIDROKSID NaOH zato jer on potpuno odreagira sa masnoćama i pretvori se u sapun i glicerin.
Da bi se izgubio sav NaOH potrebno je smanjiti njegovu količinu za 5-10% (eng. superfatting kod nas se naziva "popust"). Zbog toga 5-10% masnih kiselina ostaje u sapunu pa on ima još bolji utjecaj na kožu. Zbog "popusta" je masnoća više nego NaOH pa sve njegove molekule odreagiraju a višak molekula masnoća ostaje slobodan.
Nekada se sapun radio "odokativnom" metodom, mjerilo se šakama, lončićima i sličnim mjerama. Danas znamo sa svaku vrstu masnoće njen saponifikacijski faktor (SAP), izračunamo točnu količinu NaOH pa nam se ne može dogoditi da u sapunu ostane NaOH.
Dakle, reakcijom masnoća i lužine nastaje sol masnih kiselina - sapun. Osim sapuna nastaje i glicerin vrlo cijenjena tvar koja se koristi u kozmetici, prehrani, farmaciji..... U industriji glicerin se sakuplja i ostaje čisti sapun koji se dalje prerađuje. Glicerin se prodaje samostalno.
Kada sami izrađujemo sapun glicerin u njemu ostaje i to je prednost domaćeg sapuna. Takav sapun ima jako povoljan utjecaj na kožu, pogotovo onu problematičnu, s ekcemima, psorijazom...
Nakon saponifikacije u gotovom sapunu NE OSTAJE NATRIJEV HIDROKSID NaOH zato jer on potpuno odreagira sa masnoćama i pretvori se u sapun i glicerin.
Da bi se izgubio sav NaOH potrebno je smanjiti njegovu količinu za 5-10% (eng. superfatting kod nas se naziva "popust"). Zbog toga 5-10% masnih kiselina ostaje u sapunu pa on ima još bolji utjecaj na kožu. Zbog "popusta" je masnoća više nego NaOH pa sve njegove molekule odreagiraju a višak molekula masnoća ostaje slobodan.
Nekada se sapun radio "odokativnom" metodom, mjerilo se šakama, lončićima i sličnim mjerama. Danas znamo sa svaku vrstu masnoće njen saponifikacijski faktor (SAP), izračunamo točnu količinu NaOH pa nam se ne može dogoditi da u sapunu ostane NaOH.
